Azawakh - Idii n'ilelli (FCI: 10.3-307)

Text je kopiran sa BK autor Anastasija.

Vec godinama ja sam ludi zaljubljenik dvije rase pasa... Naravno, uvijek se javljaju i ostale (recimo moja ljubav Jorki ),
jer ja sam zapravo od onih koji bi ih rado imali sve - no ove dvije su
tu u kontinuitetu i fasciniraju me svaka na svoj nacin.




Jedna od njih je Azawakh, o kome sam nekada davno citala kao o
necemu egzoticnom i nedodirljivom sto treba spasavati, jer je u fazi
izumiranja. Gledala sam dugo njegovu sliku i imala je pred sobom kao
nesto imaginarno - toliko lijepo i nestvarno kao da je bilo dio
najljepseg sna... Saznala sam sasvim slucajno juce da jedan primjerak
ovih prekrasnih pasa zivi veoma blizu mene i ja se od sveg srca nadam
da ce mi se konacno pruziti prilika da vidim izvorni primjerak tog
pseceg bozanstva.


Posto vjerujem da je vjerovatnost da medju nas zaluta neki vlasnik
ili uzgajivac Azawakh-a ravna nuli, predstavicu ga onako kako ga
godinama dozivljavam kroz rijeci ljudi koji ga imaju, ili ucestvuju u
njegovom spasavanju, ili su ga imali priliku gledati u prirodnom
stanistu... ili ga jednostavno samo vole... kao ja.


Ovaj tekst mi je oduzeo jako mnogo vremena, no... Ko zna... mozda
ovo pomogne i nekome od buducih uzgajivaca i vlasnika pasa da se odluci
za ovo pravo savrsenstvo prirode...





Savrsenstvo prirode - Azawakh


Kratak pregled - Azawakh u prirodnom stanistu


Azawakh, rasa koja pripada grupi windhund-a (hrtova) potice iz
pustinjskog regiona, tacnije iz srednjeg dijela doline Nigera, izmedju
ostalog takodje Azawahtal-a. Njegovo sire staniste pruza se kroz
dijelove drzava Mali, Niger i Burkina Faso. Tamo ga uzgajaja vecinom
nomadska i polunomadska populacija, od kojih su najpoznatiji Tuareg,
zatim nesto Peulh ili Bella, kao i narodi okrenuti tgrovini i
agrikulturi, i na kraju - uzgajivaci.


Ova rasa je tamo jednostavno "pas iz regiona" sa tipicnim crtama i
kvalitetima jedne seoske rase. Druge rase pasa ne mogu se naci tamo.
Danas se uglavnom drze radi zastite stada zivotinja koje nomadi i
seljaci drze. Iako je lov sa Azawakh-ima u drugom planu, i dalje se,
kao i pre, uvjezbava.


O nekom planiranom uzgoju po odredjenim fenotipskim
karakteristika,a, kao u Evropi, ne moze biti ni govora. Drzi se uvijek
jako mali broj kerusa, a oplodnja se desava bez kontrole vlasnika, te
kuja biva oplodjena od strane najjaceg i najdominantnijeg muzjaka. Na
taj nacin, vrsi se prirodna uzgajivacka selekcija sa malo
manipulacija/udjela od strane covjeka.


Po pravilu, vlasnik kuje kratko nakon okota odabira 2-3 najjaca steneta za dalji uzgoj .
Na ovaj nacin izbjegava se naglo povecanje populacije pasa, a odabranim
kucicima obezbjedjuje bogatija ishrana od njihove majke. Zivot
Azawakh-a u pustinji je, kao na zalost i zivot ljudi tamo, u prosjeku
jako kratak.





Gladne godine uslovljene klimom, epidemije kao sto su bjesnilo i
mnoge druge, povredea, paraziti... vode brzim izmjenama generacija.
Ovo, zajedno sa stalnim kretanjem nomada i njihovih pasa, regionalnu
razmjenu nasljednih dobara i takodje doprinosi vecoj heterogenosti
genetskog materijala kroz brze promjene jedinke u reprodukciji. Ova
situacija je zasigurno od sustinskog znacaja za stabilnost karaktera i
zdravlje Azawakh-a u zemlji porijekla.


FCI standard Azawakh-ija dozvoljava boju dlake samo crvenu i boju
pijeska, kao i prosarana obiljezja. Obavezno je prisustvo bijelih polja
na sapama, grudima i vrhu repa. Bijela fleka na celu je dozvoljena.
Nedostatak jedne ili svih ovih oznaka, kao i njihova rasirenost van
dozvoljenih polja, smatra se greskom.


Ovo ne odgovara cinjenicama u zemlji porijekla, no prethodno
opisane boje krzna i oznake na krznu dominiraju. Ipak, postoji brojna
populacija pasa sa drugim bojama krzna koju nikako ne treba
zanemarivati (crni, krem, plavi, visebojni...). Takodje je kod
odredjene populacije moguce primijetiti vecu ekspanziju bijelih
povrsina, nego je to FCI standardom propisano.





Imalo bi smisla uskladiti danasnji FCI standard Azawakh-a sa
stvarnim stanjem autenticne rase u Africi. Ovde se ipak radi o jednoj
veoma staroj kucnoj rasi pasa Africkog porijekla koja predstavlja
kulturno blago koje treba sacuvati.


Kako je ova rasa izuzetno rijetka, bila bi se greska posvetiti
uzgoju samo pasa za izlaganje odredjenog tipa, a vise okrenuti
stvarnoj/realnoj slici psa u podrucju odakle on potice - dakle njegovom
izvornom izgledu i karakteru - mada je tendencija danas, na zalost
potpuno suprotna.

Idealno sredstvo, koje bi mogli slijediti malobrojni Evropski,
odnosno vanafricki uzgajivaci ove rase, je uvecani uvoz pasa sa
podrucja porijekla za oplodnju, koji predstavljaju neprocjenjivo
vrijedan genetski rezervoar, te kao dugotrajni cilj u interesu rase,
mnogo vise paznje posvetiti njenom odrzanju, nego mogucem zaostajanju u
trci ka uspjesima na izlozbama.


Zasto bi tezili stvaranju idealnog tipa Azawakh-ija van Afrike?






Opis Rase AZAWAKH


Prica o Azawakh-iju je vjerovatno isto tako drevna kao i kod drugih
egzoticnih windhund (hrt)-ova ciji korijeni se mogu najvjerovatnije
3000, 4000, pa cak i 5000 godina unazad pratiti. U zemlji njegovog
porijekla zovu ga jednostavno Idii, sto znaci pas na Tamasheq jeziku - to je ujedno i jedina rasa psa na tom podrucju.


Geografski dom


Stepe, savane i polupustinje u juznom podrucju Sahare, u takozvanoj
srednjem dijelu doline Niger-a, su mjesto porijekla Azawakh-a. Ovo
podrucje je otprilike velicine Francuske i nalazi se u blizini
pogranicnog regiona drzava Mali, Niger i Burkina Faso. Sastavni je dio
pustinjske zone, jedne od prilike 200-300 km sirokog polupustinjskog
pojasa, koji se prostire preko cijelog kontinenta, od Atlanskog Okeana
do dna Afrike. U ovoj oblasti lezi Azawakh dolina odavno presusile
rijeke, jedna, otprilike 40 km siroka i vise od 1000 km dugacka. Nakon
sto je jedan Francuski etnolog ispricao da odavde tipicni predstavnici
ove rase vode porijeklo, ime ove doline Evropljani su prihvatili za
naziv ove rase.





U pustinjskim podrucjima istocno i zapadno od rijeke Niger, u
jednom od najsurovijih prostora za zivot na zemlji, gdje se beskrajno
protezu bijela pjescana i stjenovita polja do kraja horizonta, gdje na
nemilosrdnom przecem Suncu samo jos sporadicno zbunje, poluvisoko
drvece i grmovi trave, gdje covjek i zivotinja svakodnevno vode
neumoljivu borbu za opstanak protiv preskrtog zivotnog okruzenja - tamo
je dom, kolijevka Azawakh-ija. Izgleda kao jedan prirodan zakon da
upravo suva podrucja izradjaju najljepsa, najgracioznija i
najatraktivnija stvorenja na ovoj planeti, koje poznajemo iz
zivotinjaskog svijeta, punokrvni konji, antilope i gazele, pustinjske i
stepske lisice, kao i najelegantniju pojavu medju egzoticnim psima,
gotovo nestvaran - Azawakh. Sva ova "djeca pustinje, stepe i savana"
posjeduju ekstremno aerodinamicnu, skladnu gradju tijela: finu,
izduzenu glavu sa mrsavim vratom i velikim, izrazajnim ocima, visokim,
zilavim udovima suve muskulature i tanke koze ispod koje se svaka kost
i najmanji misic uocava. Krecu se atraktivno, elegantno i graciozno -
elasticno kao plesac.


Tradicionalni vlasnici


Kao izvorni vlasnici i uzgajivaci Azawakh-ija vaze Tuareg -
legendarni normadi i ratnici koji od srednjeg doba do novog doba
vladali Centralnom Saharom. Primarna funckija Azawakh-a je bila cuvanje
stada zivotinja, naseoba, kao i zastita zena i djeca prilikom
sakupljnja divljih plodova, od grabljivaca i od nepozeljnih dvonozaca.
Ovaj zadatak - zastita covjeka i njegove imovine - utisnut je u njegovu
narav mnogo vise nego jurenje za lovinom.





Tradicionalno drzanje i uzgoj


Briga o stadima i rucni rad bili su glavni zadaci Tuarega i od njih
zavisnih naroda. Takodje odgoj, drzanje, briga i svakodnevna "radna
upotreba" pasa spadala je u njihovo zanimanje. Nakon sloma stare
Tuareg-hijerarhije, u drugoj polovini proslog stoljeca, nekadasnji
podanici Tuareg-a, Bellaund Peul-nomadi, nastavili su nekadasnju
tradiciju uzgoja Azawah-ija. Ovaj uzgoj bio je oduvijek, usljed
siromastva, orjentisan na skromnu zajednicku ishranu covjeka i psa,
baziranu na mlijeku i tijestu. Samo u slucaju povremenih, rijetkih,
ulova divljih svinja ili zeceva, ili zrtvovanja jedne koze, naslo bi se
i za psa nesto iznutrica i kostiju. Ulov malih zivotinja savane
predstavlja znatno poboljsanje u ishrani psa. Samo povremeno, ukoliko
mu je to potrebno, ostavlja covjek jednu kuju za dalji uzgoj. Oni koji
se ne uspiju prilagoditi zajednickom zivotu sa covjekom i njegovim
stadima budu ubijeni .
Bolesni psi ili oni nedorasli zadatku koji im je odredio covjek, bivaju
iskljuceni iz ishrane, te umiru od gladi. Tako je rasa na podrucju sa
kojeg potice, rezultat surove, darvinisticke selekcije, bazirane
dodatno i na upotrebnim mogucnostima psa.


Pustinjski Azawakh predstavlja cistokrvnu "seosku rasu", koja se
odrzava u ovim izdvojenim regionima bez mijesanja sa drugim rasama. Na
rubovima migracionih zona i naseobina Tuareg-a, Bellaund Peul-nomada,
Azawakh-i zivi takodje u selima ruralnih etnickih grupa. Iduci dalje na
jug, Azawakh-i se mogu pronaci i po gradovima, cesto kao mjesanci sa
drugim tamo odomacenim rasama.

Evropljani koji prenose poruke da ce cistokrvni Awazakh naprosto
izumrijeti u Africi, odlaze na turisticke ture u Mali, Burkinu Faso ili
Niger, no to ocito nije dovoljno. Samo izuzetno rijetko Azawakh-i se
nudi za prodaju, za novac. Kod nomada, u savanama, vrijedi jos i danas prastara tradicija da se stene Awazakh-a daje samo kao poklon prijatelju - naravno uz prijateljski povratni poklon - neki nacin razmjene.

Dolazak u Evropu


U Evropu Azawakh stize negdje sezdesetih godina proslog vijeka i penje se po prvi put na kinoloske bine. U to vrijeme, prvi primjerci stizu u Francusku i tek malo kasnije u Jugoslaviju.
Obe zemlje uspostavljaju vlastite linije uzgoja. Kada je prvi windhund
stigao iz Juzne Sahare u Francusku, nazvan je "Mali-Sloughi" i
pridruzen istom standardu kao vec postojeci "Maghreb-Sloughi"
(Sloughi). Ovo je medjutim, bazirano na njihovim razlikama koje nisu
mogle uci u Sloughi-jev standard, izazvalo otpor i kritiku medju
dijelom vlasnika Sloughi-a u Francuskoj. Za razliku od Sloughi-ja,
mnogi "Mali-Sloughi-i" imali su bijele oznake u obliku "cizmica" na
nogama, tacke na grudima, crte na vratu, pa sve do bijelog biljega na
celu. Takodje u gradji tijela postojale su upadljive razlike izmedju
ove dvije rase. Cak i na trkama na stazama od 480 m u Njemackoj,
"Mali-Slough-i" je zaostajao za 3 sekunde od Slough-ija i Saluki-ja.


Zbog svih ovih i dodatnih razlika koje su uocene i razvijene,
"Mali-Slough-i" dobio je poseban standard pod patronatom Francuske.
Konacno, na svjetskoj izlozbi pasa 1980 u Veroni, ova rasa
predstavljena je pod svojim FCI standardom kao zasebna rasa, i imenom
"Sloughi-Azawakh" (novi naziv koji je tada bio u upotrebi). Prvi pas
stigao je 1975 godine iz Jugoslavije u Njemacku, te je poceo njegov
uzgo i u trecoj zemlji Evrope. Danas se u Njemackoj rodi 15-20 stenadi
godisnje u desetak aktivnih uzgajivacnica.


Izgled


Awazakh je pravo uzivanje za oci posmatraca, kroz perfekciju cijele
pojave, ljepotu linija i eleganciju pokreta. Awazakh predstavlja
najekstremniji aerodinamicni oblik od svih windhund-ova.





Visoka pravougaona gradja, kratka i ravna ledja, duze, vece i
dublje polozene usi, kao i cesta pojava bijelih oznaka na prvi pogled
ga razlikuje od njegovog rodjaka iz Maghreb-a. Visi i strmiji udovi,
dublje grudi, uzanija i izduzenija lobanja... dalje su razlicitosti.
Genralno gledano, Azawakh-i je nesto manji, laksi i gracioznije
gradjen, sa jos "suvljim" linijama nego Sloughi. U svojoj morfologiji i
anatomiji, asketskoj geometriji gradje, u Awazakh-u je ucrtan njegov
dom-porijeklo... rodjen da leti kao neuhvatljivi trkac na duge staze, u
opkladi sa vjetrom, preko stepa i savana. Aerodinamicni izgled upadljiv
je narocito pri kretanju: glava i vrat visoko podignuti u laganom
elasticnom kasu ili brzom galopu - kao prava gazela - kao da se
beztezinski krece i sapama gotovo ne dotice zemlju.

Empirijske studije na 709 pasa trenutne pustinjske populacije
pokazuju da je boja krzna pretezno crvena, boje pijeska ili prosarana.
U Africi se nalaze takodje i bijeli psi sa cervenim ili prosaranim
ledjima, kao i plavi, cerni, braon, krem ili lila primjerci.


Karakteristike i drzanje


Rigorozna prirodna selekcija njegove rodne sredine, kreirala je od
Awazakh-a psa koji je proslavljen svojom ekstremnom fizickom
otpornoscu, robusnoscu i skromnoscu. Awazakh mora prezivjeti suva topla
ljeta sa temperaturama preko 39В°C i vise, a povremeno cak i
temperature koje padaju ispod tacke zamrzavanja. Odoljeva uprkos suvim
pjescanim olujama orkanske snage, kao i ekstremno suhom vremenu i
minimalnoj kolicini hrane. Zasigurno nije tesko zakljuciti da spadaju
medju najcvrsce i najotpornije rase pasa koje ocvjek poznaje, koji
prezivljavaju i u asketskim uslovima nezamislivim za nas. U uslovima
arhaicnog zivota koji mu pruza njegov dom, u njemu su se duboko
ugradile instiktivna nepovjerljivost i skepsa prema strancima i
nepoznatom, koje ostaju prisutne i u promijenjenom mjestu prebivalista
kao sto su uzgajivacnice sirom Evrope. On nije pas kojeg bi neko lako
mogao ukrasti. Izuzetno jako se veze za jednu ili vise osoba svoje
porodice, cesto i do nivoa iskljucivosti. Osobu kojoj pokloni srce,
bezuslovno voli i zauvijek joj je vjeran, sto stvara jednu duboku i
cvrstu vezu izmedju covjeka/porodice i psa. Azawakh-iji se medjusobno
mnogo razlikuju... od ekstremno nepovjerljivih, do neutralno
rezervisanih ili mirnih povucenog karaktera.




Tesko ih je promijeniti u otvorena, povjerljiva stvorenja koja ce
voljeti sve ljude oko sebe. Generalno, Awazakh je izuzetno inteligentan
pas koji ce izvanredno komunicirati sa svojom porodicom, no rana
socijalizacija je neophodna ukoliko mislite drzati psa u modernoj
civilizaciji, te biti srecni i vi i on.


Ova rasa ima izuzetno jaku potrebu zastite svoje teritorije, koju
je uvijek spreman braniti, no bez prisustva agresivnosti. On je u prvom
redu pas cuvar, ne pas za odbranu, te pas sa razvijenim osjecajem za
lov. Azawakh-i je mudar i dovoljno nezavisan da bi sam odlucivao sta on
misli da je dobro i sta ne, te se mora od malena staviti (bez mucenja i
grubosti) pod rezim ucenja i dresure da bi shvatio kako zelite da se
ponasa, sta je najbolje za njega. Njegova inteligencija i nezavisnost,
tesko prihvatanje promjena, trazice od vas dosta ljubavi i strpljenja.
U znalackim, sposobnim i strpljivim rukama, ovaj pas izrasta u
prekrasnu jedinku koja voli uciti. Njega mozete nauciti da se vani
krece bez povodca i da istovremeno sarmantno saslusa svaku vasu
naredbu. Vise Awazakh-ija je dokazalo da se odlicno snalaze u sportskim
disciplinama za pse (npr. Agility), bravurozno ispunjavaju naredbe, te
ostavljaju sliku veoma dobrog psa. Za jednog nomadskog psa, koji je
prije nesto vise od cetvrt vijeka po prvi put dosao iz udaljenih
pustinja u nase visoko urbanizovane sredine, dostignuce vrijedno
postovanja!


Ukoliko zelite imati Azawakh-ija, morate racunati da je njemu
potrebno mnogo vise od obicne setnje - potrebna mu je stalna vjezba i
rad, koji mozete organizovati kroz svakodnevne aktivnosti, istrcavanje
pored bicikla na primjer, treninge za trke pasa, kao i rad sa svojim
vlasnikom. Sa svojom kratkom dlakom, izuzetno se lako odrzavaju i nije
potrebno mnogo da bi izrasli u zdrave i izdzljive jedinke. Ukoliko je
izvrsena dobra i prvovremena socijalizacija, Awazakh sasvim lijepo moze
zivjeti sa djecom, psima drugih rasa i ostalim kucnim zivotinjama.


Buducnost Azawakh-ija


Kao kompanjon konjickih plemena u lovu i zastitnik njihove imovine,
rasa je nastajala. Vijekovima, vjerovatno milenijumima oni su perfektno
ispunjavali ovaj njihov predodredjeni zadatak i pod permanentno losim
uslovima za pse i ljude jos uvijek ga ispunjavaju i danas. Njegov dom,
nekada bogat i mocan region, danas je u progresivnom nazadku i
propadanju .
Materijalno, zemlje njegovog porijekla spadaju medju najsiromasnije na
svijetu. Opstanak ovih nomadskih pasa zavisi od politickih, ekoloskih i
ekonomskih uslova njegovog podrucja. Klimatske katastrofe, te
nedostatak hrane sedamdesetih i osamdesetih godina samo su pojacale ove
teske uslove, kako za pse, tako i za kamile, koze, ovce, goveda... Da
bi dalje przivjela ova nomadska plemena morala su stalno smanjivati
broj jedinki. Evropljani, a narocito Njemacka, vode projekte spasavanja
ove rase, ulazuci novac direktno u zemlje porijekla Awazakh-ija.





U proslosti je uzgoj Evropskog Azawakh-ija imao tendenciju da
razvije jednog filigranskog, visokostilizovanog ekstrema - cisto
umjetnickodjelo, prefinjenog, za prikazivanje na izlozbama. Na zalost,
tokom godina u Evropskim linijama uzgoja, Azawakh je poceo da se
udaljava od onoga sto on u svom originalnom domu jeste... Kraca ledja,
ekstremno uzdignut vrat, hod u kratkim koracima... Kao posljedica
pretjerano njeznih kostiju, popustaju mu i zglobovi. Glave mnogih
muzjaka izgledake su kao glave zenki. Donja vilica je kod mnogih pasa
bila jako slabo razvijena. U
nepoznavanju pravog tipa radnog nomadskog psa, i sudije su preferirale
ovog novostvorenog elegantnog tipa, koji nikada ne bi mogao prezivjeti
u pustinji. Nazalost, ni karakter nije ostao nepromijenjen:
pored izvornog, odbrambeno rezervisanog i povucenog psa, poceli su se
razvijati susrece se povecani broj agresivnih jedinki, bilo obicnih
svadjalica bilo onih pod stresom, koji su nastetili ugledu rase.


Iz ovih gresaka iz proslosti moglo se medjutim dosta nauciti.
Odgovorni uzgajivaci Azawakh-ija koji osjecaju kao obavezu odrzanje
originalnog tipa psa iz zemlje porijekla, uvoze uporno dobre primjerke
tipicnih pasa i u poslednjih 14 godina uspjeli su uspostaviti Africku
liniju uzgoja koja predstavlja autohtonog Tuareg-nomadskog psa
pustinje. Na srecu ovi uvezeni psi su uspjeli povratiti pravi izgled
rase u Evropi. Uprkos varirajucim bojama koje se javljaju kod ovih pasa
u Africi, oni ostaju i dalje nepresusan rezervoar originalnog genetskog
materijala. Proslavljaju se kao smireni psi jakih nerava i veoma
prijateljski raspolozeni sa jakom veom sa covjekom i spremni za rad sto
se do sada desavalo i potenciralo kod malog broja uzgajivaca.


Ostaje da se nadamo da ce ova promjena odnosa u uzgoju ovih
prekrasnih pustinjsko-nomadskih pasa uroditi plodom, te da ce se sve
vise Evropskih uzgajivaca pridruziti uzgoju Africke linije. Kao veoma
stara autohtona kucna rasa pasa, Azawakh-i predstavlja jedno
neponovljivo kulturno dobro njegovog pustinjskog doma koje se obavezno
mora sacuvati.


U ovom momentu zivi odprilike 200 Azawakh-a ukljucujuci i one uvezene u Evropu.



Standard


Zemlja porijekla: Mali (pod patronatom Francuske)

Rasprostranjenost: Veoma mala

Grupa: 10 - Windhund (Hrtovi) FCI-br.307

Danasnja upotreba: Porodicni i pas pratilac

Dresura: Sa strpljenjem,
dosljednoscu i mnogo samoulaganja vaspitaca. Grubost i povisenost tona
izaziva nesigurnost kod psa. Pozitivan odnos i nagradjivanje dovodi do
uspjeha.

Karakter: Rezervisani,
prema strancima i povuceni. Veoma nezavisan karakter jednog egzoticnog
psa prepusta psima da samostalno "odluce" da li je jedna naredba
vlasnika ima smisla ili ne. Uziva u podrucjima gdje moze slobodno
trcati i ucestvovati u potjerama.
Miroljubivost: Pri odgovarajucoj socijalizaciji Azawakh-i se sasvim lijepo slaze sa djecom i drugim psima.

Ishrana i njega: Suha hrana
sa minimalnim iznosom masti i niskom sadrzajem proteina ispod 25%. Dva
puta dnevno hraniti. Vise puta u sedmici riza ili proso sa povrcem i
prijesnim mesom. Kratka dlaka je izuzetno laka za njegu.

Kretanje: Dnevni setnje na
povodcu za njega nisu dovoljne. Istrcavanje i dodatne aktivnosti su
neophodne, recimo kao clan trkackog tima pasa.

Zdravlje i trajanje zivota: Pas sa jako malo zdravstvenih problema. Zivotni vijek je oko 12-13 godina.

Visina: 64-74cm muzjaci i 60-70cm zenke.

Cijena: Cijena stenadi se
danas krece oko 1000€. Organizuju se mnoge ekspedicije u kojima se
uvoze psi i stenad sa podrucja porijekla radi unapredjenja Evropske
populacije.