Standard br. FCI 302 – Irska
Uporaba: Kao i svi drugi terijeri, tako mali, žilavi, irski glen imalski terijer, mora loviti jazavce i lisice i držati populaciju štakora toliko malom, koliko je moguće. Danas je on ipak drag obiteljski pas, koji lako uči, koji je ² opremljen ² prebogatom osobnošću. Njegova vjerna narav puna ljubavi čini ga vrlo dragim psom za kuću i pratnju.
Povijest: Kao i kod brojnih drugih pasmina u skupini terijera, koje su lovci koristili do sredine 19. stoljeća, povijest jednostavno nije poznata. Tako je i s irskim glem imalskim terijerom koji je uspjeh novijeg uzgajivačkog pokusa, odnosno riječ je o staroj rasi koja je tijekom dužeg vremena ignorirana. Njegovi preci su ograničeni na naseljeni brdoviti kraj Irske- Glen of Imal. Seljaci u ovom području, a poticali su od vojnika koji su kao nagradu služenja za Britansku krunu dobivali zemlju, morali su novorođenog psa učiti lukavstvu i umješnosti kako bi mogao preživjeti na ovako pustom terenu. Pas koji se nije mogao održati u dnevnoj borbi za preživljavanje, nije toleriran. Dakle, irski glen morao je satima ² tjerati koštat će ² , a cesto je slan u arenu, na sportsku borbu protiv drugih pasa – običaj koji danas pripada prošlosti.
Prije nego što je glen imalski terijer prikazan na izložbama, pasmina se preko puno generacija kroz oštar rad, razvila do snažnog, oštrog psa, kojeg danas znamo. Takozvani Irski Kennel Club je priznao pasminu 1933. godine i uskoro poslije toga osnovan je irski klub. O irskom glen imalskom terijeru može se reci da nije tako lako razdražljiv kao ostali terijeri, mada je i on sposoban da u svakom trenutku, ako je nužno, preuzme potjeru.
Opći izgled: Srednje veličine, sa srednje dugom dlakom, dojam velike snage i maksimalne supstance za veličinu psa.
Proporcije: Dužina tijela veća od visine.
Karakter: Aktivan, pokretljiv, radi bez glasa. Kad je potrebno, odlučan i temperamentan, odvažan, usprkos tome krotak i lako uči.
Lubanja : Dobre širine i znatne dužine.
Stop: Izražen, ka nosu se sužava.
Lice: Snažno.
Nos : Crn.
Njuška: Jake vilice, zdravi zubi i ravnomjerno sposobni za uporabu, snažni, dobre veličine, škarasti. Klještasto zubalo nije greška.
Oči: Smeđe, srednje velike, okrugle, usađene daleko jedno od drugog.
Uši: Male dužine, pri oprezu položene unazad. Nepoželjne su viseće ili uspravne uši.
Vrat: Vrlo mišićav, srednje dužine.
Tijelo: Duboko i dugo, duže nego što je visoko.
Leđna linija: Ravna.
Slabine: Snažne.
Grudi: Široke i jake, dobro zaobljena rebra.
Rep: Kupiran. Snažan u korijenu, visoko usađen, uspravno nošen. Rep štenadi treba kupirati na polovinu dužine.
Lopatica: Široke, dobro mišićave, dobro unazad položene.
Prednje noge: Kratke, savijene, s dobrom snagom kostiju.
Stražnji dio: Snažan i mišićav.
Butine: Dobro razvijene.
Koljena: Dobro zaobljena.
Skočni zglobovi: Nisu okrenuti ni prema unutra niti prema van.
Šape: Kompaktne i snažne s okruglastim jastučićima. Prednje šape postavljene su od došaplja blago prema van.
Kretanje: Slobodno, ni u kojem slučaju stepujuce ( hacknez – visoko podizanje prednjih nogu bez osvajanja terena).
Dlaka: Srednje duga, oštre teksture s mekom poddlakom. Dakle smije biti tako usađena da su konture psa ravne i pravilne.
Boja: Plavo- tigrasta, pri tome bez crne primjese. Pšenična, od svijetlo pšenične do crvenkasto – zlatnog šatiranja. Štenad već kod kočenja odgovaraju svom tipu. Ona su pšenične boje, crvenkasta ili plava. Maska je uobičajeno crno- plava. Na leđima, repu i ušima može se nalaziti plava crta. Ova tamna obilježja posvijetle za vrijeme mijenjanja dlake.
Veličina: Mužjaci najviše 35, 5 cm, ženke odgovarajuće manje.
Masa: Mužjaci 16 kg, ženke odgovarajuće manje.
Mane: Svako odstupanje od gore navedenih točaka smatra se manom, čije ocjenjivanje stoji u točnoj proporciji sa stupnjem izraženosti.
Thu Jan 31, 2008 2:21 pm