Istarski hrtoliki gonič

Iz referata autora Mr. vet. Ratimir Orban iz 1976. godine "IZUMRLE i DANAŠNJE AUTOHTONE PASMINE PASA U ISTRI".

"Istarski hrtoliki gonič


Ta je pasmina poznata kao "istarski hrt", ali samo u stranoj literaturi, dok kod nas nije bila dosada uopće nigdje spomenuta. Prvi podatak o tome psu pronašli smo u radnji prof. dr Kellera iz Švicarske (iz 1902), koji je bio mišljenja, da taj pas potječe od čaglja, jer oba imaju isti oblik četvrtog predkutnjaka u gornjoj čeljusti, a što se razlikuje od istog zuba kod ostalih pasa i vuka. Sličnih pasa iz iste pasminske grupe "sredozemni hrtoliki goniči" ima Grčka (o. Kreta i Rodos), Italija, Francuska, Španjolska (naročito balearsko otočje), Portugal, te cijela sjeverna Afrika.

Psi takvog oblika poznati su još u starom Egiptu (egipatski hrt), pa se zato cijela grupa tih pasa naziva još i "faraonski psi". Ako usporedimo takve pse s fresaka i kipova iz grobnica faraona, starih oko 3000 godina p.n.e., s današnjim psima te grupe u Sredozemlju, vidimo da je ta pasmina ostala neizmijenjena preko 5000 godina. Sličnih pasa (hrtova) bilo je još do početka ovog stoljeća u Bosni (prema podacima Laske 1896). I istarski i bosanski hrtovi bili su psi visine oko 60 cm, tipične brakoidno-hrtolike glave sa stojećim dosta velikim ušima (znak da potječu iz južnih dijelova Zemlje-Afrike), snažnog ali vrlo vitkog tijela, te s duljim repom koji često nose zavrnutim iznad leđa. Osnovna boja im je crveno-žuta, s dosta bijelih oznaka, a ima i bijelih pasa sa crvenim ili narančastim oznakama (skoro istih kao i naš današnji istarski gonič). Glavna razlika između pasa hrtova (koji love isključivo »na vid«, dakle okom) i ovih hrtolikih goniča je ta da ti psi trag divljači drže "nosom", dakle trag slijede njuhom. To je glavni dokaz da su bliži goničima nego hrtovima.


Jedini podatak o takovim istarskim hrtovima nalazi se u Istri u selu Beram kraj Pazina. Na groblju u Škrilinama kraj Berma nalazi se kapelica u kojoj su freske, koje je god. 1474. naslikao poznati slikar Vincent iz Kastva. Na lijevom (sjevernom) dijelu te kapelice, nalazi se slika "Poklonstvo tri kraljeva", gdje na donjem dijelu te slike vidimo vodiča manjeg čopora hrtova, koga povijesna literatura naziva "psar". Taj vodič drži četiri hrta svjetlo žute boje sa stojećim ušima. Malo podalje desno je žuti kratkodlaki gonič (sličan našem posavskom goniču) koji je danas u Istri također izumro.

U selu Hrastovlje u Slovenskom primorju (na cesti Buzet - Kozina) nalazi se utvrđena crkvica u kojoj su freske nacrtali učenici Vincenta iz Kastva. l tu se nalazi slika "Poklonstvo tri kraljeva" na kojoj se opet vidi takav "psar" koji drži mali čopor hrtova.


U crkvi — kapelici "Crngrob" sjeverno od Škofje Loke na groblju nalazi se freska koja prikazuje lovca sa takovim hrtom. Kopija te freske nalazi se u Škofjeloškom muzeju u starom gradu u Škofjoj Loci. Istu sliku nalazimo i na kalendaru poduzeća "Lek" iz Ljubljane za mjesec listopad 1976. Kao autor označen je Janez Ljubljanski slikar iz 1460.


Dapače i u misalu zagrebačkog kanonika Jurja Topuskog koji je pronađen 1518. godine, a potječe iz 15. stoljeća, nalazi se slika o jednom lovačkom prizoru na kojoj se lijepo vidi i hrt sa stojećim ušima i gonič sa ovješenim ušima. Misal se nalazi u riznici zagrebačke katedrale, a slika je na str. 68. u knjizi "Tisućljetni Zagreb" izdanje Školske knjige, Zagreb 1976 i 1979. Vjerujemo, da ćemo daljnjim traženjem pronaći još poneku sliku tadašnjih hrtova, za koje nam strana literatura govori da ih je bilo u našoj zemlji pogotovo u Istri."