ISTARSKI MALI GONIČ

Prvi pregled pasa u Istri odrzan je 1950.g. Kod odrzavanja smotri u Istri 1950.g. culo se od tadasnjih uzgajivaca istarskih gonica i lovaca da su nakon 2. svjetskog rata slovenski lovci ponovo dolazili u Istru i kupovali istarske gonice.

Slijedece 1951.g. nastavljaju se smotre gonica u Hrvatskom primorju, Istri i Dalmaciji.
Pri ocjenjivanju gonica na tim smotrama sucima iz Hrvatske je bilo privedeno sve vise istarskih kratkodlakih gonica cija je visina grebena bila niza od tada donje dozvoljene granica od 46 cm. Te pse se, iako su bili izrazito pasminski tipicni, nije smjelo pozitivno ocijeniti niti upisati u rodovnu knjigu. Kinoloski suci u Hrvatskoj mr. R. Orban, vet. K. Dosen, V. Pavlic i F. Strunjak 1950.g. pocimlju razmisljeti da se revidira visina grebena kod istarskog kratkodlakog gonica, jer je bilo nuzno pse „lakog tipa“ uvesti u uzgojni registar.
Prvu pisanu vijest o tome imamo u Kinoloskim vjestima 2, biltenu KUH-a koji objavljuje clanak tajnika Sekcije za gonice KUH-a V. Pavlica.

U Hrvatskoj se za taj „laksi tip“ istarskog kratkodlakog gonica osim kinologa pocimnju zanimati i veterinari pa se problematika „lakog tipa“ sagledava i objasnjava sa naucnog stanovista. Tako se objasnjava zasto su u kraskim prejelima opcenito zivotinje lakse grade, objasnjava se uticaj vanjskih faktora.

Na izlozbi pasa u Opatiji 19. i 20. 09. 1953.g., koja je imala medjunarodni karakter kinoloskoj javnosti prikazan je prvi puta „laki tip“ istarskog kratkodlakog gonica.

KSJ seli 1953.g. iz Ljubljane u Beograd, a slijedece 1954.g. na prijedlog mr. R. Orbana osniva Plenum KSJ „Saveznu komisiju za autohtone pse“ koja ima sve kompetencije za gonice tadasnje Jugoslevije. Navedena komisija na svom sastanku 13. 08. 1955.g. u Beogradu donosi izmedu ostalog i dluku da se moraju donijeti standardi za posavskog ostrodlakog gonica, posavskog dugodlakog gonica, te „laksi tip“ istarskog kratkodlakog gonica. Zadatak za izradu standarda povjeren je Kinoloskom udruzenju Hrvatske.

Na sastanku Strucnog savjeta KSJ u Beogradu 6.07.1957.g. zakljuceno je da se za „laki tip“ istarskog kratkodlakog gonica sastavi standard i dostavi ga KSJ radi registracije kod FCI-a. Ocjenjene pse „lakog tipa“ treba upisivati u privremeni registar pasa kojeg vodi KUH.

1. DIO

Ujesen 1957.g. Zbor sudaca Hrvatske na prijedlog svoje Strucne komisije za gonice daje u zadatak sucima V. Jakilu i K. Dosenu da napisu standard za „lagani tip“ istarskog kratkodlakog gonica, sto su navedeni suci i ucinili. Bio je to „Prijedlog za priznavanje lakog tipa istarskog gonica“. Tu je bilo navedeno da se „laki tip“ podudara sa standardiziranim tipom po boji, opcem utisku, nacinu upotrebe, ali su ekoloske prilike pod kojima su kroz stoljeca uzgajani imale utjecaj na razvoj lakse forme kako po gradi tako i u obliku tijela.

U periodu od 1953.-1956.g. ocijenjen je prilican broj istarskih kratkodlakih gonica „lakog tipa“, a ti psi (cija je visina grebena bila od 42-45 cm) dobili su i rodovnice KSJ (uvodeni su u privremeni registar). Vec je tada zapravo „laki tip“ bio priznat od KSJ.

Na sastanku Strucnog savjeta KSJ 1958.g. u Zagrebu zakljuceno je da se oformi „Komisija za utvrdivanje potrebe ostvarenja novog lakog tipa istarskog gonica iz Istre“ u koju su usli vet. K. Dosen (KUH), dr. J. Lavric (iz Slovenije) i N. Radovanovic (iz Srbije). Ta komisija je trebala pregledati pse „lakog tipa“ kratkodlakih istarskih gonica koje je KUH trebao izloziti na Medjunarodnoj izlozbi pasa u Beogradu te na osnovu podnesenog izvjestaja navedene komisije Savezu „laki tip“ bi se priznao i registrirao kod FCI-a.

Na Medunarodnoj izlozbu pasa u Beogradu 7. i 8. 06. 1958.g. KUH je izlozilo 11 pasa (9 zenki i 2 muzjaka dovedenih iz Istre; slike tih pasa objavljene su u casopisu Moj pas br. 8-9 iz 1958.g. na stranama 112, 127) „lakog tipa“ istarskog gonica, kako bi ih troclana komisija mogla pregledati. Dr. J. Lavric je u svom izvestaju naveo glede izlozenih pasa da kod istarskih kratkodlakih gonica poznajemo dva tipa i to „tezi“ i „laksi“, a vecina od privedenih pasa bila je „laksa“ od pasa koje ubrajamo u „laki tip“, dok bi neki mogli biti ocjenjeni u „lakom tipu“, te da su neki „degenerici“. Sve ove navode demantirao je vet. K. Dosen sa kinoloskog i veterinarskog stanovista, sto je kasnije Strucni savjet KSJ i javno obznanio.

Plenum KSJ 12. 10. 1958.g. u Beogradu zakljucuje da donja granica visine za istarske gonice iznosi 44 cm, sa tolerancijom od - 2 cm, sto znaci ponovno priznanje „lakog tipa“ istarskog gonica. Mr. R. Orban koji je bio delegat KUH-a napomenuo je da se KUH sa tim ne zadovoljava, jer zeli da se psi od 40 - 46 cm visine grebena pare i uzgajaju odvojeno od velikog tipa, ali unutar pasmine sa istim imenom. Plenum je zakljucio da to rijesi „Zbor sudaca za autohtone gonice“.

U Banja Luci je 19. 10. 1959.g. odrzan Savezni zbor sudaca za gonice (drugi nakon Cerknice 1949.g.), gdje je donesena odluka da se pasmina istarskih kratkodlakih gonica dijeli u dvije pasmine:
a) veliki kratkodlaki istarski gonic (visina grebena 46-58 cm)
b) mali istarski kratkodlaki gonic (visina grebena ispod 46 cm)
Ovime je „laki tip“ istarskog kratkodlakog gonica dobio svoje priznanje i novo ime „mali kratkodlaki istarski gonic“. Time je ozakonjeno i njegovo izvorno „istarsko“ ime i odbaceni prijedlozi naziva kao „otocki“ „kraski“ i slicno. Izrada definitivnog standarda za malog istarskog kratkodlakog gonica povjerena je dr. Ottu Rohru iz Zagreba.

Dr. O. Rohr je standard za malog kratkodlakog istarskog gonica sastavio vrlo brzo, te je nakon sto je isti usvojen od Kinoloskog saveza Hrvatske - KSH (dotadasnji KUH mijenja 1959.g. ime u Kinoloski savez Hrvatske), prosljeden na usvajane KSJ.

Na 7. Sjednici Strucnog savjeta KSJ koja je odrzana 1. 04 .1960.g. u Beogradu raspravljalo se o zakljuccima Zbora sudaca iz Banja Luke. Tu je zakljuceno da se usvoji standard za malog kratkodlakog istarskog gonica kojeg je sastavio dr. O. Rohr i vec usvojio KSH.

Medutim, Plenum KSJ koji je odrzan 2. 04. 1960.g. u Beogradu donosi odluku koju su predlozili kinolozi iz Slovenije, da se istarski kratkodlaki gonic ne moze upisati u rodovnu knjigu ako mu je visina grebena ispod 46 cm. Nije jasno zasto je takva odluka donesena kada su Zbor sudaca u Banja Luci 1959.g. i Strucni odbor KSJ dan ranije drugacije odlucili i priznali malog istarskog gonica.

Na sastanku Strucnog savjeta KSJ u Beogradu 04.03.1961.g. na inzistiranje mr. R. Orbana donesen je zakljucak da se ponovo oformi troclana komisija ovog puta od sudaca iz Kinoloskog saveza Hrvatske koji bi trebali „obaviti pregled“ malog istarskog kratkodlakog gonica, a kao promatraci bili bi prisutni delegati Kluba gonica iz Slovenije i delegat KSJ. Taj pregled se je trabao obaviti na mjestu kojeg je trebao odrediti Kinoloski savez Hrvatske. Nazalost do ovog pregleda nije nikada doslo, tako da je taj petnajestogodisnji rad brakologa Hrvatske ostao bez rezultata.

Da je ovaj potez tadasnjeg KSJ bio kriv i da se nije smjelo taj tip psa „zaboraviti“ potvrduje nam uzgoj istarskih gonica u Istri, gdje se i danas mogu vidjeti oba tipa istarskog kratkodlakog gonica. To se vidjelo i kod smotre pasa 30.09.1994.g. u Rovinjskom selu gdje je bio prisutan i dr. J. M. Paschoud (predsjednik Komisije za standarde FCI-a), kada je bilo predstavljeno oko 60 pasa istarskih gonica, a medu prikazanim kratkodlakim primjercima istarskih gonica moglo se vidjeti „malog kratkodlakog istarskog gonica“.

Izvod iz rada o Istarskim goničima DI Borisa Špoljarića međuostalim o malom istarskom goniču