Irski vučji hrt

Poznato je da su kontinentalni Kelti držali hrta koji je vjerojatno bio potomak onog pronađenog na staroegipatskim crtežima.Poput kontinentalnih Kelta i irski su Kelti uzgajali velike hrtove, ali njihovi su psi vjerojatno bili još veći od starijih srodnika na kontinentu. Ovi veliki irski hrtovi imali su zacijelo glatku ili oštru dlaku, no kasnije je prevladala oštra dlaka, vjerojatno zbog klimatskih prilika u Irskoj. Prvi pismeni iskaz o ovim psima potječe od nekog rimskog konzula iz godine 391.,no ovi hrtovi postojali su u Irskoj već u prvom stoljeću; tada je Setanta promjenio ime psa u Cu-Chulain (kovačev hrt). Vrijedno je spomenuti da je u 1.stoljeću pleme Uisneach, bježeći u Škotsku, povelo sa sobom 150 ovih pasa.Nema sumnje da su irski hrtovi imali udjela u nastanku škotskih jelenjih hrtova.Parovi irskih hrtova bili su od Srednjeg vijeka do 17 stoljeća vrlo cijenjeni kao poklon u kraljevskim kućama u Europi, Skandinaviji i drugdje.Tako su ovi psi dospjeli u Englesku,Španjolsku,Francusku,Švetsku,Dansku,Perziju,Indiju i Poljsku...Promjena imena pasmine u "vučji hrt" datira vjerojatno iz 15.stoljeća,kada je svaka grofovija bila obvezna držati 24 vučja hrta kako bi se zaštitila seljačka stada od vukova. Kada je Cronwell 1652. zabranio izvoz vučjih hrtova,ova je mjera pomogla da se na neko vrijeme očuva njihovo brojno stanje,no postupno nestajanje vukova i stalna potražnja za tom pasminom u inozemstvu smanjili su njeno brojno stanje gotovo do izumiranja krajem 17.stoljeća.
Vjerojatno je i pojava romantičnog nacionalizma pridonijela obnovi zanimanja za tu pasminu(najveći zagovornik kapetan George Graham).Samo zahvaljujući prilično učestalom uzgoju u srodstvu uspjelo se od irskog vučjeg hrta ponovno napraviti čvrstu pasminu,a produkti ovog uzgoja bili su konačno priznati kao legitimni nastavak pasmine.
Klub za irskog vučjeg hrta osnovan je 1885.godine, a Irski kinološki klub uvrstio je ovu pasminu na svojoj izložbi 1879.godine. Danas irski vučji hrt ponovno uživa dio ugleda koji je imao u Srednjem vijeku, i pobuđuje veliko zanimanje kao živući simbol irske kulture i nasljeđe keltske prošlosti.Irski vučji hrt, janje u kući,a lav u lovu,uzgaja se danas u mnoštvu zemalja.

IRSKI VUДЊJI HRT [FCI No. 160]

Originalni naziv rase: IRISH WOLFHOUND

Zemlja porekla: IRSKA

Sekcija: 2

Podsekcija:


Upotreba: Iako je irski vuДЌiji hrt koriЕЎД‡en za lov visoke
divljaДЌi, naroДЌito crvenog jelena, krajem 17. veka oni bivaju isto
tako korisni i u ubijanju vukova, osvajajući šire delove po Evropi
pre nego ЕЎto su ЕЎume iskrДЌene.


Istorijat: Mi znamo da su Evropski Kelti ДЌuvali hrta koji
verovatno vodi poreklo od hrtova koje su prvo naslikali egipatski
slikari. Kao njihove kontinentalne kopije Irski Kelti su se
interesovali za uzgajanje velikih pasa, ali njihov izgled je trebao
biti jednak većem drevnom varijetetu.Ti veliki irski psi su morali
imati ravnu ili grubu dlaku, ali u kasnijem vremenskom periodu gruba
dlaka poДЌinje da preovladava, najverovatnije zbog uticaja irske klime.
Prvi pisani prikaz o ovim psima dao je Roman Cansul 391.pre n.e. ali su
oni već utemeljeni u Irskoj u prvom veku p.n.e. kada Setana menja
njegovo ime u Kju-Kulein (pas iz Kulana). NagoveЕЎtaj o njegovom
stvaranju (u prvom veku) je osvajanje 150 pasa i sa njima bekstvo u
Е kotsku. Irski hrt je bez sumnje oblikovan na osnovu temelja ЕЎkotskog
hrta. Sredinom 17. veka parovi irskih hrtova deljeni su kao nagrade i
pokloni kraljevskim kućama u Evropi i Skandinaviji. Tako su poslati u
Englesku, Е paniju, Francusku, Е vedsku, Dansku, Persiju, Indiju i
Poljsku. Promena imena u vuДЌijeg hrta najverovatnije datira iz 15.
veka, kada su ostale zemlje zahtevale da uzmu 24 psa za zaЕЎtitu
farmerskih stada od pustoЕЎenja vukova. Kromvelovom zabranom (1652.) o
njihovom izvozu pomognuto je oДЌuvanje njihovog broja za neko vreme ali
postepen nestanak vukova i kontinuirana potreba za njima izvan granica,
smanjuje njihov broj gotovo do taДЌke izumiranja do kraja 17. veka.
Tada dolazi do velike uzburkanosti romantiДЌarskog rodoljublja, koje
pomaЕѕe obnavljanju interesovanja za rasu. VuДЌiji hrt doЕѕivljava
deformaciju neprestanim parenjima u srodstvu, ali se konaДЌni rezultat
prihvata kao zakonita obnova rase. Klub irskog vuДЌijeg hrta formiran
je 1885. a Irski Kennel Clab je uvrstio u spisak rasa na izloЕѕbi u
aprilu 1879. VuДЌiji hrt sada uЕѕiva ponovo neЕЎto od reputacije koju
je imao srednjih godina i pobuД‘uje viЕЎe interesovanja zato ЕЎto je
Еѕivi simbol irske kulture, kao i uspomena na Keltsku proЕЎlost.
Vučiji hrt koji je jagnje kod kuće, a lav u lovu, se sada gaji u
zadovoljavajuće velikom broju i izvan Irske.


OpЕЎti izgled: Irski vuДЌiji hrt ne bi trebao da bude teЕѕak i
masivan, kao velika „danska" doga, ali je jači od škotskog hrta, na
koga u opЕЎtem tipu treba da liДЌi. Veliki, dominantne pojave, vrlo
mišićav, ali skladne građe, lakog i energičnog kretanja, visoko
noЕЎene glave i vrata, rep malo savijen na vrhu.


Glava: DugaДЌka, nadoДЌni lukovi blago uzdignuti, ravna, sa malom brazdom izmeД‘u oДЌiju. Lobanja nije previЕЎe ЕЎiroka.


NjuЕЎka: DugaДЌka i umereno zaЕЎiljena.


Zubalo: SavrЕЎeno makazasto.


UЕЎi: Male, noЕЎene isto kao i kod grejhaunda.


Vrat: Prilično dug, veoma snažan, mišićav, dobro zasvođen, bez fanona ili viška kože na guši.


Telo


Grudni koЕЎ: Veoma dubok, ЕЎiroka prsa.


LeД‘a: Bolje duga nego kratka, slabine zasvoД‘ene.


Stomak: Dobro uvuДЌen (prikupljen)


Rep: DugaДЌak i blago savijen, umerene debljine i dobro odlakan


Prednji deo: Mišićave plećke, koso postavljene uz prostran
grudni koЕЎ, laktovi dobro postavljeni, nikada u polje ili unutra
okrenuti. Nadlaktica mišićava, a ćela noga je snažna i potpuno
ravna.


Zadnji deo: Mišićava bedra, duga i snažna kao kod grejhaunda,
skoДЌni zglobovi dobro spuЕЎteni, nikada okrenuti unutra ili napolje.


Е ape: Okrugle, srednje veliДЌine, nikada nisu uvrnute ili
izvrnute. Prsti dobro zaobljeni i zatvoreni. Nokti veoma jaki i
povijeni.


Dlaka: OЕЎtra i tvrda na telu, nogama i glavi. NaroДЌito ЕѕiДЌasta i duga iznad oДЌiju (obrve) i ispod vilice (brada).


Boja i oznake: Priznate boje su siva, tigrasta, crvena, crna,
jednoliДЌno bela, svetlosmeД‘a ili bilo koja boja koja se pojavljuje
kod ЕЎkotskog hrta.


VeliДЌina: Minimum visine i teЕѕine za muЕѕjaka je 79 cm i 54,5 kg,
a Еѕenke 71 cm i 40,5 kg. Sve niЕѕe primerke treba iskljuДЌiti iz
takmičenja. Veliki format, podrazumevajući srazmeru između visine i
duЕѕine tela, je neЕЎto ЕЎto nedostaje postavljenom cilju da uДЌvrstimo
i utemeljimo rasu kojoj Д‡e visina sa 81 cm biti podignuta na 86 cm za
muЕѕjake, uz oДЌuvanje snage, aktivnosti, hrabrosti i skladnosti.


GreЕЎke: SuviЕЎe lagana ili suviЕЎe teЕЎka glava, suviЕЎe zaobljeno
ДЌelo, velike oДЌi usaД‘ene ravno u lice (okrugle), kratka njuЕЎka,
fanon, suviЕЎe uzan ili suviЕЎe ЕЎirok grudni koЕЎ, ulegla, ispupДЌena
ili potpuno ravna leД‘a, mekana doЕЎaplja, labavi skoДЌni zglobovi,
izvijene ЕЎape, ispruЕѕeni prsti, kovrdЕѕava dlaka, slab zadnji deo i
uopЕЎte nedostatak muskulature, isuviЕЎe kratko telo, kapci i usne
ruЕѕiДЌaste boje ili boje jetre, kao i nos bilo koje druge boje izuzev
crne, vrlo svetle oДЌi.


Podsetnik:


1.


Tip: Irski vuДЌiji hrt ne treba da bude teЕѕak i masivan kao
velika doga, ali je jaДЌi od ЕЎkotskog hrta, na koga u opЕЎtem tipu
liДЌi.

2.


Velike i dominantne pojave (samopouzdan).

3.


Kretanje lako i energiДЌno.

4.


Glava dugaДЌka (izduЕѕena) i ravna, visoko noЕЎena.

5.


Prednje noge sa snaЕѕnim kostima, potpuno ravne, laktovi dobro prijanjaju.

6.


Butina duga i mišićava, potkolenica sa dobrim mišićima, zglobovi čvrsti.

7.


Dlaka oЕЎtra,a tvrda, naroДЌito ЕѕiДЌasta i duga na obrvama i bradi.

8.


Telo dugo, sa dobrim grudnim koЕЎem i dobro zaobljenim rebrima, velika i ЕЎiroka bedra.

9.


Slabine zaobljene, stomak dobro prikupljen.

10.


UЕЎi male, noЕЎene kao kod grejhaunda.

11.


Е ape srednje veliДЌine i okrugle, prsti zatvoreni, dobro zaobljeni.

12.


Vrat dug, dobro zasvoД‘en i veoma snaЕѕan.

13.


Grudni koЕЎ veoma dubok, umereno ЕЎirok.

14.


Plećke mišićave, ukoso postavljene.

15.


Rep dug, blago savijen.