Anestezija

Opća anestezija
Svaka opća anestezija nosi određeni stupanj rizika.Ovo je rečenica zbog koje neki od vlasnika kućnih ljubimaca odustanu od elektivih zahvata kao što su sterilizacija ili vađenje mliječnih zubiju.
No ova je rečenica točna i anesteziju treba shvatiti ozbiljno.
Opća anestezija neophodna je za većinu kirurških zahvata na psima i mačkama. Osim kirurških zahvata za koje nam je potrebna analgezija opću anesteziju koristimo i za čiščenje zubnog kamenca,neke dijagnostičke zahvate te za pregled potpuno nekooperativnih životinja (uglavnom mačke kod kojih često koristimo opću anesteziju za kateterizaciju ili vađenje krvi).Kod nekooperativnih pasa obično zadovoljava sedacija.
Pse i mace sediramo upotrebom neuroleptika. Neuroleptici su lijekovi koji se kod ljudi upotrebljavaju za liječenje psihoza, a kod životinja ih upotrebljavamo za sedaciju.
Mnogi vlasnici kućnih ljubimaca to nazivaju "blagom anestezijom" i smatraju da nije opasna. Međutim, neuroleptici mogu biti opasni kod pasa i mačaka koje imaju skriveni srčani blok (nakon aplikacije neuroplegika on će se pokazati) zatim kod epileptičara (mogu izazvati epi napad). Neuroleptici uglavnom djeluju tako da inhibiraju simpatikus što znači da će usporiti rad srca, izazvati će slinjenje i pojačanu peristaltiku crijeva, pa mogu stvoriti pobleme kod primjerice psa koji u crijevima ima ošro strano tijelo.
Sada dolazi doba godine kada pse često sediramo zbog vađenja stranog tijela iz uha (travke). Iako je mnogo lakše izvaditi strano tijelo na sediranom psu, ponekad je bolje psa prisilno držati te 2 sekunde u mirnom položaju i pokušati bez sedativa, ako je ikako moguće.
Zahvat je bolan, ali traje vrlo kratko.
Da li je bolje psa držati ili je sedacija pa ponekad i opća anestezija neophodna procijeniti će veterinar prema temperamentu psa,kompliiranosti zahvata a i prema volji vlasnika. Prije sedacije obavezno treba porazgovarati sa vlasnikom i uzeti anamnestičke podatke o psu ili maci.

Opća anestezija podrazumijeva gubitak svijesti, gašenje obrambenih reflakasa i osjeta boli.
U prvom stupnju anestezije prisutna je euforija, zatim dolazi do stadija smirenja i analgezije, a treći stupanj je kirurška anestezija u kojoj se smiruje kardiovaskularni sustav, nestaju kornealni i laringealni refleksi . Ovaj stupanj anestezije nam je potreban.
Pod pojmom analgezija podrazumjevamo stanje u kojem pacijent ne osjeća bol, ali osjeća dodir i pri svijesti je. Anestezija je nesvjesno stanje producirano kontroliranim davanjem lijekova koji djeluju na centralni nervni sistem. Anestetici su lijekovi koji uzrokuju gubljenje svijesti i gubljenje obrambenih reakcija organizma, a unose se u organizam injekcijom ili inhalacijom. Opći anestetici izazvati će narkozu, analgeziju, supresiju reflekasa i relaksaciju muskulature.
No ovi lijekovi imaju i djelovanje na kardiopulmonarni sustav, jetru i bubrege odnosno mogu izazvati oštećenja ovih sustava pa je zato presudan odabir kombinacije,vrste i naravno doze anestetika za svakog pojedinog pacijenta.
Podaci koje ćete naći u literaturi uvelike se razlikuju od situacije u našoj svakidašnjoj praksi.
U teoriji imate psa, imate sve njegove krvne pretrage, rtg pluća, ekg. Na raspolaganju imate sav moguć monitoring (količina kisika i CO2 u krvi, ekg monitoring, aparat za mjereje centralng venskog pritiska itd.)i jednog anesteziologa-eksperta specijaliziranog samo za anesteziju pasa i mačaka. Naši su uvjeti u odnosu na opisano možemo reći "partizanski". U praksi zdravog psa ili macu kojem je potreban operativni zahvat (sterilizacija, kastracija, čiščenje zubiju, odstranjivanje manjih površinskih tumora) temeljito pregledamo. Gledamo boju vidnih sluznica, preslušamo srce i pluća te porazgovaramo sa vlasnikom. Ako je životinja dobrog općeg stanja, ima dobar apetit, urednu stolicu, normalno mokri i vlasnici nisu primjetili nikakve promjene - pretpostavljamo da je životinja zdrava. Ipak kod većih zahvata svakako preporučujem da se napravi barem krvna slika i osnovne biokemijske pretrage jer to uvelike sprečava neočekivane incidente .Vlasniku damo upute koliko sati prije operacije treba skloniti vodu i hranu i pristupamo anesteziji. Kod bolesnih životinja je drugačije. U tim slučajevima inzistiramo na krvnim pretragama i ekg-u prije opće anestezije. Bolesne životinje obavezno nastojimo stabilizrati prije operacije. Primjerice, radi li se o stranom tijelu u crijevu ili želucu, potrebno je prije urediti acidobazni status organizma te nadoknaditi izgubljenu tekućinu i elektrolite.

Psa prvo premediciramo (intramuskularna injekcija), zatim, kada se je umirio,više nije prestrašen, opušten je- uvodimo kanilu u venu. Uvod u anesteziju [color:962d=#018d25! important]radimo injekcionim anesteticima kratkog djelovanja, a vrstu istog i način primjene odabiremo ovisno o općem stanju i zdravlju pacijenta te o planiranom zahvatu.Svi ovi lijekovi apliciraju se intravenozno. Kanila u veni tzv.venski put neophodan je kako bi lako dozirali potrebne lijekove te tekućinu i elektrolite pa i krv u slučaju komplikacija. Indukcijom u anesteziju pacijenta dovedemo iz svijesnog u nesvijesno stanje ,a zatim intubiramo (postavljamo cijev u dušnik) Dužinu anestezije održavamo obično inhalacijskim anesteticima-njima se lako regulira dubina anestezije. Za kratke zavate dovoljni su i injekcioni anestetici koje koristimo kod uvođenja.
Dubinu anestezije određujemo praćenjem parametara koji nam govore u kojem stadiju anestezije je pacijent–on prolazi kroz stadije u kojima dolazi do progresivne depresije reflekasa i vitalnih funkcija.

Intubacija je od presudne važnosti kod svake opće anestezije jer nam osigurava prohodnost i dostupnost dišnih puteva. Posebno je važna kod brahicefaličnih pasmina pasa (buldozi,mopsovi) kod kojih je čest defekt produženo meko nepce koje kompromitira disanje.
Glavna prednost inhalacijske anestezije u odnosu na injekcionu jest što je u svakom trenutku možemo prekinuti i lako se njome regulira dubina anestezije Kada zatvorite plinove, njihovo anestetičko djelovanje prestaje. Za razliku od toga, kada jednom date intravenozne anestetike morate čekati da se oni u organizmu metaboliziraju i ne možete povratiti njihovo djelovanje ukoliko ne postoji specifični antidot. Tokom anestezije konstantno kontroliramo dubinu anestezije kontrolom reflekasa, pulsa i srčanog ritma, te kontrolom boje vidljivih sluznica. Idealan je monitoring pulsa (stalno ga čujete) i puls oksimetar koji pokazuje zasićenost krvi kisikom.

Kod intramuskluarnog davanja općih anestetika (mace) upitna je resorbcija, ona je za razliku od intravenoznog davanja, spora i neujednačena.Zato je potrebno postavljanje i/v kanile kroz koju točno titriramo potrebnu dozu anestetika.Kod mačaka dajemo opći anestetik intramuskularno jer rijetko koja maca dozvoljava aplikaciju intravenozne kanile. No ako je potreban duži opeativni zahvat (npr.diafragmatska hernija, veliki tumori, perinealna uretrostoma) macu intubiramo i nastavljamo anesteziju inhalacijom.

Rizici anestezije
Rizike kod sedacije sam već pojasnila. Sedacija je uvod u opću anesteziju i vrlo je važna. Intravenozni anestetici se metaboliziraju u jetri pa skrivene bolest jetre mogu dovesti do toga da se ne metaboliziraju kako treba.
Manji i/ili temperamentniji psi obično zahtjevaju veće doze anestetika da bi postigli kirurški stupanj anestezije, a veće doze su uvijek opasnije. Količina masti u organizmu je vrlo važna kod upotrebe nekih intravenozih anestetika pa tako hrtovi kao i jako mršavi psi drugih pasmina zahtjevaju poseban protokol. Obrnuto važi za pretile pse kod kojih nam je potrebna velika doza istih anestetika da bi dosegli potreban stupanj anestezije jer se oni deponiraju u masnom tkivu, a kasnije se od tamo polako otpuštaju. Dakle i tjelsna građa igra ulogu kod odabira anesteziološkog protokola.
Kod zdravog psa odabir anestetika nije toliko predudan, ali kod bolesnih postaje prava nauka.
Tako su posebni protokoli za kardijalce, životinje sa bolesnom jetrom, za carski rez gdje je važno ne deprimirati disanje bebama- dakle jedni anestetici dok ne izvadimo bebe, a zatim drugi itd.
Svaka anestezija nosi određeni stupanj rizika. Svaki anestetik nepovoljno djeluje ili opterećuje ovaj ili onaj organski sustav ( uglvnom su to jetra ,bubrezi, kardiopulmonarni sustav ) .Kod svake vrste anestezije posji desetak za i protiv-prednosti i mane. Idealne nema.
Može doći do nepreviđene eksitacije životinje ili do nenormalne reakcije na bilo koji od upotrijebljenih lijekova.
Vro je važan i tzv perianestezijski period- nazor nad pacijentom kod uvođenja i kod buđenja
pa po potrebi i nekoliko sati nakon buđenja. Nakon anestezije većina životinja se trese, podhlađene su, pa je dobro lagano ih utopliti.
Što se tiče odlaska kući, neki veterinari preferiraju da je vlasnik odmah uz psa, a neki pozovu vlasnika kada je životinja već budna. Osobno nastojim da su vlasnici kraj psa već prilikom buđenja. Ponekad je to za vlasnike ružno iskustvo jer pas nije priseban, jezik mu je vani nemoćan je i ukratko tužno ga je vidjeti takvog. No mislim da je psu u tom stanju najvažije da je njegov vlasnik kraj njega i da ga glasom i dodirom umiruje i tako mu buđenje čini ugodnijim.
Ponašanje kod buđenja je vrlo individulano.neki se psi bude vrlo mirno: podižu glavicu i kada vide da je vlasnik kraj njih nastave odmarati.Druge pak hvata panika, pa cvile, grizu pokušavaju ustati. Morate znati da pas ne razumije šta mu se dogodilo. Vrti mu se u glavi, nemoćan je i vrlo vjerojatno misli da će uginuti. No to sve prođe kroz sat ili dva.
Idealno je da je vlasnik sa psom u veterinarskoj ambulanti bar sat vremena nakon buđenja.
Mogu reći da je svaka životinja drugačija i da je jedini pravi pristup - individualan pristup
Analgezija je vrlo važna kako kod uvođenja u anesteziju i za vrijeme zahvata tako i kod buđenja. Lijekovi protiv bolova dio su anestezijskog protokola.
Anestezirane životinje moramo nadzirati sve dok nisu sasvim prisebne
Kod bolesni životinjama inzistiramo na osnovnim laboratorijskim pretragama.obavljaju se krvne pretrage gdje možemo naći određene nepravilnosti pa se onda anestezijski protokol tome prilagodi ili se zahvat odgodi.
Posebno zbog toga što su incidenti mogući unatoč pretragama nitko vam ne može garantirati da je anestezija 100 % sigurna. No incidenti su rijetki i ako se i dogode u većini slučajeva se mogu sanirati.
Rizici su značajno manji kod zdravih životinja.
Broj primljenih anestezija tokom života nije bitan ako je životinja zdrava. Većina anestetika metabolizira se putem jetre, a izlučuje pute bubrega pa je funkcija ovih organa presudna.
Jedno od osnovnih pravila kod anestezije je da se u slučaju bilo kakvog incidenta obustavlja i odgađa planirani zahvat.Ako je zahvat iz tih razloga odgođen ili nije napravljen to samo znači da veterinar svoj posao radi odgovorno i kako treba, a ni u kom slučaju ne znači inkompetenciju veterinara.
Često kompariramo anesteziju kućnih ljubimaca sa onom kod ljudi,
međutim uvjeti u kojima se radi se ne mogu uspoređivati. Svatko od nas zna kakvi su protokoli prije nego se uspava čovjek-koliko epruveta krvi vam izvade i kakvim vas sve pretragama podvrgnu. O opremljenosti operacionih sala koje izgledaju kao one iz Vojagera da i ne govorimo.
Ono što je mnogo važnije od opreme jesu anesteziolozi. Kod ljudi cijeli tim stručnjaka brine samo o anesteziji .No postoji i jedna velika prednost tzv. partizanskih uvjeta. Vaš je veterinar 100% koncentriran na vašeg psa ili macu dok je u anesteziji jer ne anestezira 4 pacijenta odjednom. A pažnja onog tko nadgleda uspavanu životinju je najvažnija.


Ovako izgleda pas u općoj anesteziji neposredno prije buđenja. Još je intubiran i dobiva i/v infuziju.